ES 2017-2021 BIH – EuroStrings

Intervju sa Makom Grgićem

EuroStrings Umjetničkim koordinatorom
Razgovara sa Thérèsom Wassily Saba i Tomom Kerstensom

U svojoj važnoj ulozi EuroStrings Umjetničkog koordinatora, možete li opisati kako je raditi sa tako mnogo briljantnih mladih gitarista?

Mak Grgić: Ta uloga je zahvalna ali i vrlo izazovna. Ne samo da vidimo koliko mnogo mladih talenata postoji u svijetu klasične gitare, nego smo i svjedoci eksponencijalnog rasta tog poola mmladih muzičara. Za EuroStrings, jer je svaki EuroStrings umjetnik sa kojim smo radili donio toliko mnogo, ali to znači i da naša odgovornost raste. Svi ti talenti zaslužuju da se čuju i nadam se da smo im mi, kao platforma, u tome pomogli, a nastavićemo to raditi koliko god možemo. Mene osobno inspiriše kvalitet i posvećenost koje naši EuroStrings umjentici pokazuju i na ličnom i na profesionalnom nivou.

Ima li još aspekata tog rada koje smatrate najzahvalnijim?

Apsolutno sigurno, najzahvalniji dio bi bilo moje vlastito obrazovanje. Kaže se da najbolje učimo od drugih koji su sjajni u onom što rade, i to je apsolutno tačno. Uživao sam u svakom prijateljstvu koje sam sklopio s našim EuroStrings umjetnicima tokom zadnje četiri godine, i imao sam privilegiju da sam sebe ocjenjujem i da mnogo naučim dok sam radio s tim mladim talentovanim muzičarima; Želio bih istaći koliko sam zahvalan zbog ove prilike da radim s našim EuroStrings umjetnicima.

Naravno, sigurno ima i izazova?

Izazovi su druga strana medalje. Kad imate tako raznolike talente, ličnosti, ciljeve, težnje, teško je biti podjednako koristan svakom EuroStrings umjetniku, usprkos toga što nam je cilj da pružimo podjednake resurse i podršku svima njima. Zadovoljan sam kad zaokružimo svaku godinu u kojoj smo postigli osjećaj zajedništva i pozitivaj stav među EuroStrings umjetnicima jer je, dugoročno, to važno svima nama. Svi članovi EuroStrings platforme imaju individualne pristupe, neki od nas su također izvođači, ali nas naša zajednica podržava i pruža nam pažnju. Glavni izazov je to priznati i raditi na održavanju tog osjećaja zajednice.

Mislite li da je došlo do promjene u nivou izvođenja tokom zadnjih godina?

Apsolutno! Svaka godina donosi viši i posvećeniji nivo sviranja. To ima veze sa vrhunskom pedagogijom koja se stalno razvija, koja postaje pristupačnija, i sa žeđi svih mladih izvođača da se čuju, zbog čega traže nove načine uspostavljanja svog prisustva na međunarodnoj muzičkoj sceni.

VI ste u mladosti bili veoma uspješan umjetnik. Želite li da je EuroStrings tada bio prisutan? Na koji bi način to promijenilo stvari?

EuroStrings kao zajednica oduvijek je bila moj san. Volio bih da sam bio u stanju sklapati dugotrajna prijateljstva sa svojim kolegama umjesto da želim da se s njima natječem. Sad znam da bi mi ta prijateljstva bila mnogo korisnija, i muzički i lično. Muzika je, na kraju krajeva, oblik izražavanja koji stvaramo zajedno, bilo na visokom profesionalnom nivou bilo jednostavno kao amateri. Kad to prepoznamo, lakše je zbog toga biti sretan. Za mene EuroStrings u konačnici predstavlja taj potencijal i ideal.

Šta mislite, kakav će uticaj EuroStrings imati na karijere i živote tih mladih muzičara?

Nadam se da smo odigrali i da još uvijek igramo neku ulogu, koliko god malu, u njihovom pozitivnom razvoju. Karijere i životi mogu se razvijati na mnogo načina, ali ako se makar i šačica EuroStrings umjetnika bude sjećala svojih doživljaja s osmjehom na licu, smatraću da jae taj uticaj postignut. Prilike za nastupe, za obrazovanje, za umrežavanje i u konačnici za druženje vrijednosti su koje se EuroStrings trudi da pruži nešto pozitivno EuroStrings umjetnicima. Nadam se da ćemo to i dalje raditi u godinama koje dolaze.